Slika požarnih odjeljaka primijenjenih u zgradi

Sve protupožarne pregrade su okomite i vodoravne konstrukcije u zgradi koje čine granicu širenja požara i stoga omogućuju korisnicima sigurnu evakuaciju, a vatrogascima početak intervencije.

Držanje vatre pod kontrolom podjelom na požarne odjeljke

Svaki požar započinje malim plamenom koje se zatim širi. Ako ima dovoljno gorivih materijala i kisika, a ne postoje nikakve fizičke barijere da se požar ograniči, on može brzo narasti veličinom i temperaturom te će u konačnici izgorjeti dio zgrade, cijela zgrada ili čak nekoliko zgrada.

Mjere protupožarne zaštite imaju za cilj spriječiti takve scenarije. Teško je kontrolirati količinu zapaljivih materijala u zgradi jer će se uređenje interijera i uporaba materijala u njegovu oblikovanju mijenjati dok je god zgrada u funkciji bez dovoljnog obraćanja pozornosti na protupožarnu zaštitu. Ograničenje pristupa kisika kao protupožarna strategija velik je rizik jer mogu nastati smjese otrovnih i zapaljivih plinova. Zato se širenja vatre zgradom ograničuje podjelom zgrade u požarne odjeljke. Dok vatra hara u jednom požarnom odjeljku, u drugom dijelu zgrade stanari će imati dovoljno vremena za bijeg, a vatrogasci za ulazak u zgradu i intervenciju.

Svaki je požarni odjeljak okružen barijerama otpornim na požar. To znači da su barijere konstruirane i testirane kako bi spriječile širenje požara i vrućih plinova na susjedni požarni odjeljak. Barijere mogu biti:

  • okomite (zidovi, pregrade, okomite membrane)
  • vodoravne (podovi, stropovi, vodoravne zaštitne membrane). Značajku najslabije pregrade determinira vrijeme do trenutka kad se požar počne širiti na susjedni požarni odjeljak.
Opis ograničenja širenja požara zgradom putem požarnih odjeljaka
Požarni odjeljak u zgradi

Prostorna cjelovitost (E)

Okomite i vodoravne konstrukcije koje čine barijeru koja zaustavlja širenje požara općenito se nazivaju protupožarne pregrade. Lokaciju pregrada utvrđuje arhitekt (ili stručnjak za protupožarnu zaštitu) u skladu s propisima o protupožarnoj zaštiti, npr. da se ograniči svaki požarni odjeljak na određenu maksimalnu korisnu površinu ili da se zaštiti put za evakuaciju.

Protupožarni zahtjevi za pregrade – kako pregrade blokiraju požar?

Pregrade moraju zadovoljiti jedan ili više sljedećih kriterija zbog izbjegavanja širenja požara:

  • E: Prostorna cjelovitost – sposobnost sprečavanja prodora plamena i vrućih plinova.
  • I: Izolacija – sposobnost ograničenja rasta temperature na hladnoj strani. U većini slučajeva temperatura na hladnoj strani ne smije narasti za više od 140 °C u prosjeku, ili 180 °C lokalno naspram početne temperature.
  • R: Funkcija nosivosti – sposobnost konstrukcije da nosi terete i izdrži djelovanje požara bez urušavanja. Primjenjivo samo na protupožarne pregrade kod požarnih odjeljaka koje imaju i nosivu funkciju. Klasa otpornosti na požar uvijek se mjeri u minutama, obično klasom koja je višekratnik 30 minuta. Naprimjer nosivi pod/strop požarnog odjeljka koji može izdržati požar minimalno 90 minuta bit će označen s “REI 90”, a nenosivi pregradni zid koji drži plamen izvan prostorije, a temperature niskima najmanje 60 minuta bit će označen s “EI 60”.
Slika požarnih odjeljaka primijenjenih u zgradi

Kriteriji E i I trebali bi zaustaviti širenje požara. U slučaju samo zahtjeva “E” (prostorna cjelovitost) temperatura neizložene površine može se povećati bez ograničenja. Ali ako neizložena površina dostigne visoke temperature, materijali u susjednom (neopožarenom) požarnom odjeljku mogu spontano planuti. To bi uzrokovalo širenje požara na taj požarni odjeljak i prije nego što plamen i vrući plinovi prodru kroz pregradu. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je ispuniti i zahtjev I “I” (izolacija) za požarne odjeljke, putove evakuacije, podove itd.

U element klasificiran s “EI” ili nosivi element “REI” kroz pregradu može prodrijeti hladan dim jer ispitne norme uzimaju u obzir samo vruće plinove. Tijekom požara vrućina će aktivirati naprimjer materijale koji bubre u prodorima i protupožarnim brtvama te stvoriti nepropusnu barijeru. U fazi prije nego što požar dostigne pregradu hladni dim može prodrijeti kroz pregradu. To u pravilu ne uzrokuje širenje požara. Međutim, dim je uvijek štetan za korisnike zgrade. Širenje dima najbolje se sprečava proizvodima koji tijesno prianjaju jedan uz drugi bez razmaka između njih, po mogućnosti u kombinaciji sa sustavom za izvlačenje dima kako bi se osigurao izlaz za dim bez stvaranja predtlaka.

Slika Promat protupožarnih ploča upotrijebljenih za pregradni zid

Tipovi protupožarnih pregrada

Postoji nekoliko normi ispitivanja vodoravnih i okomitih pregrada. Svaka ispitna norma povezana je sa specifičnim tipom pregrade.

Okomite pregrade

Nenosivi pregradni zidovi često su zidovi od opeke ili betona, sendvič pregrade ili obloge instalacijskog okna. U nekim slučajevima postojeći zidovi zahtijevaju poboljšanje kako bi postali protupožarne pregrade ili zadovoljili klasu otpornosti na požar koju zahtijeva lokalni propis. Čak bi i nosivi zidovi, kao što su betonski zidovi, trebali biti poboljšani kako bi povećali stupanj otpornosti na požar. Ovisno o konstrukcijskom rasporedu zida, njegova deformacija tijekom požara može biti znatna. Pregradni elementi, osobito protupožarni materijali, moraju pretrpjeti te deformacije kako bi zadržali protupožarnu ulogu.

Zato protupožarne ploče moraju uvijek biti ispitane u relevantnoj namjeni. Završna obrada kao kod testiranja bit će primijenjena u praksi kako bi se osiguralo da se očuva prostorna cjelovitost tijekom požara.

Uleknuće također izrazito ovisi o visini i širini ispitnog uzorka. Prema tome opseg izvještaja o ispitivanju ili certifikata mora uvijek jasno navesti koje su u praksi dopuštene granice visine i širine. U odgovarajućim europskim ispitnim normama maksimalna visina kod protupožarnog ispitivanja obično iznosi 3 ili 4 metra s obzirom na veličinu većine ispitivanih peći. U nekim je slučajevima dopušteno povećati visinu elementa za 1 m iznad ispitne visine ako se udovolji određenim dodatnim kriterijima tijekom protupožarnog ispitivanja. Kako bi se zadovoljili zahtjevi tržišta, veliko povećanje pregradnih zidova može biti ispitano u njihovoj stvarnoj visini u nekim pećima ili se može napraviti kalkulacija temeljena na specifičnim kodovima radi ekstrapolacije do povećanih visina.

Slika Promat protupožarnih ploča u zidu koji zaustavlja požar

Većina pregradnih zidova sadržava prekide, kao što su prodori za cijevi ili kabele koji u cijelosti prodiru kroz zid, ali i prekide na jednoj strani zida, kao što su električne utičnice. Takvi su prodori slabe točke u pogledu vatrootpornosti. Promat zidovi ispitani su zajedno s rješenjima za utičnice te ostale uobičajene prodore i mi nudimo široku paletu penetracijskih brtvi za prolaz kabela i cijevi.

Sve su pregrade ispitane u standardnim konfiguracijama, međutim uvijek postoje razlike između ispitanih uzoraka i primjene na licu mjesta. Neke od tih razlika rješavaju se izravno na licu mjesta inženjerskom prosudbom, ali uvijek je potrebno obaviti specifične testove. Na primjer, uglovi zidova, spojevi između ploča zida i poda, nosači prskalica ili police koje vise na zidu moraju biti protupožarno ispitani.

Svi navedeni „detalji“ imaju ključnu ulogu u protupožarnoj zaštiti i ne smiju se podcijeniti. Već godinama mi smo predvodnici u ispitivanju složenih i konkretnih konfiguracija i možemo dati više rješenja u svakom pojedinačnom slučaju.

U praksi je jedan kritični element nenosivog pregradnog zida spoj pregradnog zida i stropa ili etaže iznad. Taj spoj mora biti izveden tako da omogući određeno kretanje zbog mogućih deformacija pregradnog zida kao i gornje etaže tijekom požara, ali istodobno ostati zatvoren za požar. Mi smo stoga razvili specifična rješenja za gornji završetak zida kako bismo osigurali da se to kretanje omogući te da se vatra ne širi.

Detaljan primjer vodoravnih pregrada

Vodoravne pregrade

Vodoravne pregrade mogu se ispitati na razne načine i to snažno utječe na njihova svojstva u praksi, stoga je potrebno odabrati protupožarni sustav koji je ispitan u konfiguraciji koja odgovara vašim specifičnim potrebama.

U većini nacionalnih propisa o gradnji postoje zahtjevi za “požar koji nastaje odozdo”: širenje iz požarnog odjeljka ispod u požarni odjeljak iznad. U nekim slučajevima postoje i pravila za “požar koji nastaje odozgo”: širenje iz požarnog odjeljka iznad u požarni odjeljak ispod. Obje situacije utjecat će na konstrukciju na različite načine tako da se one moraju posebno ispitati.

Najčešća je vodoravna razdioba na požarne odjeljke koja uključuje:

  • neovisne stropove (stropne membrane)
  • negorive ili sporo gorive stropove
  • spušteni stropove koji pridonose požarnoj otpornosti nosivih elemenata (zaštitni sustavi)
  • strop kao komponentu protupožarnih krovnih konstrukcija, s prazninama ili bez njih.
PROČITAJTE VIŠE O SUSTAVIMA PROTUPOŽARNIH STROPOVA >>
< Back

 

 

Promat tehnička podrška

Kontaktirajte naš tim za tehničku podršku sa pitanjima koja se odnose na rješenja pasivne protupožarne zaštite, naše proizvode ili savjete za ugradnju.

Tehnička dokumentacija

Pronađite tehnički list proizvoda, brošure o sustavima, Izjave o svojstvima, priručnike za ugradnju i ostale dokumente koji su Vam potrebni da završite posao.

60 godina iskustva

Ispitana i certificirana rješenja

Globalna servisna mreža