Protupožarna sigurnost gradilišta i zgrada umnogome ovisi o vrsti upotrebljavanih materijala i njihovoj reakciji na požar. Sav građevinski materijal i oprema pridonose takozvanom požarnom opterećenju. Intenzitet, priroda toplinskog toka, trajanje i temperatura koju vatra postiže posljedica su požarnog opterećenja koje obuhvaća ukupna svojstva građevinskih materijala upotrebljavanih u gradnji zgrade. Materijali se konvencionalno dijele na zapaljive tvari i negorive materijale, o čemu će biti više riječi u nastavku teksta.
Gorivost materijala i metode ispitivanja
Cilj je norme EN 13501-1 „Protupožarna klasifikacija građevinskih proizvoda i građevinskih elemenata (Dio 1: Razvrstavanje pomoću podataka o reakciji u protupožarnim ispitivanjima)“ definirati usklađeni pristup klasificiranju reakcije građevinskih proizvoda na požar (uključujući proizvode ugrađene u građevinske elemente) pod nazivom Euroclass. Proizvodi se razmatraju u odnosu na njihovu krajnju uporabu i podijeljeni su u tri zasebne kategorije:
- građevinski proizvodi (uz isključenje podnih obloga i proizvoda za toplinsku izolaciju linearnih cijevi)
- podne obloge i
- proizvodi za toplinsku izolaciju linearnih cijevi (koji se ne obrađuju u ovom članku).
Električni kabeli razvrstani su prema različitim standardima za ispitivanja i klasifikaciju.
EN 13501-1 također navodi metode ispitivanja u odnosu na predviđenu klasifikaciju reakcije na požar, a svaka metoda detaljnije opisuje načela ispitivanja, pripremu uzoraka i minimalan broj ispitivanja. Za provjeru reakcije materijala primjenjuju se sljedeće metode ispitivanja:
- ispitivanje negorivosti (EN ISO 1182): tim ispitivanjem utvrđuje se negorivost homogenih građevinskih materijala;
- ispitivanje topline izgaranja (EN ISO 1716): prilikom ispitivanja na tom uređaju određena masa uzorka sagorijeva pod standardiziranim uvjetima. Toplina ili kalorijska vrijednost izgaranja izračunava se na temelju izmjerenog porasta temperature uzimajući u obzir gubitke topline;
- ispitivanje pojedinog gorućeg predmeta (SBI) (EN 13823): ispitivanje simulira izgaranje jednog predmeta (poput kante za smeće) u kutu sobe. Proizvod se, koliko je to moguće, ispituje u obliku u kojem se upotrebljava;
- ispitivanje zapaljivosti (EN ISO 11925-2): tim se ispitivanjem utvrđuje mogućnost zapaljenja okomito ovješenog građevinskog materijala kad je izravno izložen plameniku pod kutom od 45 stupnjeva;
- utvrđivanje ponašanja podnih obloga pri gorenju uz pomoć izvora toplinskog zračenja (EN ISO 9239-1): tom se metodom mjeri vrijednost kritičnog toplinskog zračenja – odnosno toplinskog toka na površini podne obloge, gdje se plamen prestaje širiti te se može ugasiti.
Čitajte još:
- Ostale norme za ispitivanje otpornosti i reakcije na požar građevinskih materijala
- Norme za ispitivanje otpornosti i reakcije na požar građevinskih sustava
Klasifikacija građevinskih proizvoda
Građevinski materijali klasificiraju se kao nezapaljivi i zapaljivi prema njihovoj reakciji na požar. Klasifikacija materijala uzima u obzir njihov doprinos razvitku požara prije pojave rasplamsavanja (flashover) i doprinos požarnom opterećenju prostorije u potpuno razvijenom požaru.
„Negorivi“ građevinski materijali oni su koji pod propisanim uvjetima ispitivanja ne mogu gorjeti ili pridonijeti razvitku požara. To su prema kvalifikaciji EN 13501-1 materijali klase A1 i A2.
Treba napomenuti da je neki materijal A2, čak i ako nije doslovno „negoriv“, svrstan u istu „makroklasu“ kao A1 jer mu je doprinos razvitku požara i oslobađanju toplinske energije iznimno ograničen.
„Gorivi“ građevinski materijali oni su koji se zapale pod propisanim uvjetima ispitivanja. S obzirom na njihov doprinos razvoju požara, podijeljeni su na zapaljive (B i C), normalno zapaljive (D i E) i lako zapaljive (F).
- Klasa F – proizvodi bez specificiranih protupožarnih svojstava ili proizvodi koji ne zadovoljavaju kriterije za klasu E. Ugradnja tih materijala nije dopuštena ako nisu potpuno prekriveni drugim građevinskim materijalima, tako da se cijeli proizvod svrstava barem u klasu E. Primjeri: ekspandirani polistiren, poliuretan, oboje bez usporivača širenja plamena.
- Klasa E – proizvodi koji kratko odolijevaju zapaljenju slabim plamenom i ne proizvode veliko širenje plamena. Primjeri: mekane vlaknaste ploče, ekspandirani polistiren, poliuretan, oboje s usporivačima širenja plamena.
- Klasa D – proizvodi koji udovoljavaju kriterijima za klasu E. Dugo odolijevaju zapaljenju slabim plamenom i ne rezultiraju znatnim širenjem plamena. Čak i prilikom ispitivanja pojedinog gorućeg predmeta (SBI), stvaranje topline usporeno je i ograničeno. Primjeri: različite vrste drva, proizvodi od drva.
- Klasa C – isto kao i klasa D, osim što udovoljava višim zahtjevima te prilikom SBI ispitivanja nema širenja plamena. Primjeri: fenolna pjena, sendvič-paneli s poliuretanskom pjenom.
- Klasa B – isto kao i klasa C, osim što ispunjava više kriterije. Primjeri: drvo-cementne ploče, drvene ploče obrađene usporivačima širenja plamena, sendvič-paneli s poliizocijanuratnom pjenom.
- Klasa A2 – ispunjava iste kriterije kao klasa B, no manje stroge kriterije nego A1. U potpuno razvijenom požaru ne povećava požarno opterećenje niti ubrzava širenje požara. Primjeri: sendvič-paneli od kamene mineralne vune, gips-kartonske ploče.
- Klasa A1 – ni u kojoj fazi požara, čak ni u potpuno razvijenom požaru, ne potiče širenje požara i ne povećava požarno opterećenje. Primjeri: kamen, opeka, metali, anorganski materijali s manje od jednog postotka organske tvari, proizvodi za izolaciju od mineralnih vlakana.
Podne obloge razvrstavaju se prema istim klasama kao i građevinski proizvodi, a slovnu oznaku slijedi kratica „fl“ (npr. A1fl).
Tablica pruža sažet prikaz različitih kategorija proizvoda, metoda ispitivanja i klasa zapaljivosti:
| Klasifikacija prema EN 13501-1 | ||||||
| Definicija | Metoda ispitivanja | Građevinski proizvodi | Podne obloge | |||
| Negorivi materijali | Ispitivanje negorivosti i topline izgaranja | A1 | A1fl | |||
| Ispitivanje negorivosti ili topline izgaranja i SBI |
A2 – s1 d0 A2 – s2 d0 A2 – s3 d0 |
A2 – s1 d1 A2 – s2 d1 A2 – s3 d1 |
A2 – s1 d2 A2 – s2 d2 A2 – s3 d2 |
A2fl – s1 | A2fl – s2 | |
| Gorivi materijali – vrlo ograničen doprinos požaru | Ispitivanje zapaljivosti i SBI |
B – s1 d0 B – s2 d0 B – s3 d0 |
B – s1 d1 B – s2 d1 B – s3 d1 |
B – s1 d2 B – s2 d2 B – s3 d2 |
Bfl – s1 | Bfl – s2 |
| Gorivi materijali – ograničen doprinos požaru |
C – s1 d0 C – s2 d0 C – s3 d0 |
C – s1 d1 C – s2 d1 C – s3 d1 |
C – s1 d2 C – s2 d2 C – s3 d2 |
Cfl – s1 | Cfl – s2 | |
| Gorivi materijali – srednji doprinos požaru |
D – s1 d0 D – s2 d0 D – s3 d0 |
D – s1 d1 D – s2 d1 D – s3 d1 |
D – s1 d2 D – s2 d2 D – s3 d2 |
Dfl – s1 | Dfl – s2 | |
| Gorivi materijali – velik doprinos požaru | Ispitivanje zapaljivosti | E | E - d2 | Efl | ||
| Gorivi materijali – lako zapaljivi | F | Ffl | ||||
Dodatne klasifikacije
Uz osnovne slovne oznake za gorivost (A1, A2, B, C, D, E i F), građevinski materijali imaju i dodatne klasifikacije u vezi s emisijama dima i stvaranjem plamenih kapljica i/ili čestica. Te su oznake sljedeće:
- razina emisije dima „s“ – određuje brzinu ispuštanja dima i ukupnu količinu stvorenog dima, s vrijednostima u rasponu od 1 (nema/malo) do 3 (intenzivno);
- stvaranje plamenih kapljica i/ili čestica „d“ – određuje stvaranje gorućih kapljica tijekom ispitivanja reakcije na požar, s vrijednostima u rasponu od 0 (nema) do 2 (intenzivno).
| Dodatna klasifikacija | Razina | ||
| Razina emisije dima tijekom izgaranja | s | 1 | Nema ili mala brzina/količina emisije |
| 2 | Prosječni intenzitet brzine/količine emisije | ||
| 3 | Velik intenzitet brzine/količine emisije | ||
| Stvaranje plamenih kapljica i/ili čestica tijekom izgaranja | d | 0 | Nema kapanja |
| 1 | Sporo kapanje | ||
| 2 | Intenzivno kapanje | ||
Za klasifikaciju E predviđen je samo podrazred d2. U slučaju klasificiranja lako gorivih podnih obloga stanje kod referentnog požara malo je drugačije. Tijekom ispitivanja klasa Dfl, Cfl, Bfl i A2fl, izvor topline simulira toplinsko zračenje požara u prostoriji kroz vrata do poda u hodniku. Kapanje materijala podne obloge, naravno, tu nije važno. Viša klasifikacija reakcije na požar također udovoljava svim kriterijima nižih klasifikacija.
Zaključak: Kad se provode ispitivanja gorivosti građevinskih materijala?
Za većinu zgrada razdoblje prije gradnje po definiciji obuhvaća ishođenje raznih dozvola, a to vrijedi i za obnove, dogradnje, tehničko preuređenje zgrada, popravke i druge aktivnosti. Katkad određena vrsta zgrade zahtijeva dodatni protupožarni pregled te je to pitanje regulirano zakonom. To uključuje procjenu zapaljivosti, gorivosti i dr. građevinskih materijala. Odnosno, promjena funkcionalne namjene konstrukcije također je dostatan razlog za analizu građevinskih materijala i, prema potrebi, razvrstavanje u neku drugu protupožarnu klasu.
Promat tehnička podrška
Kontaktirajte naš tim za tehničku podršku sa pitanjima koja se odnose na rješenja pasivne protupožarne zaštite, naše proizvode ili savjete za ugradnju.
Tehnička dokumentacija
Pronađite tehnički list proizvoda, brošure o sustavima, Izjave o svojstvima, priručnike za ugradnju i ostale dokumente koji su Vam potrebni da završite posao.
